Teniski lakat najčešće dobivaju daktilografi, svirači, zidari, zubari, kirurzi i ljudi koji se bave svim ostalim zanimanjima koja zahtjevaju stalne i jednolike pokrete rukom.

Teniski lakat može se prepoznati po boli na vanjskoj strani lakta. Ta bol se može pojaviti samo nakon treninga ili napornog rada rukama, ali može biti i stalna i tako jaka da osoba ne može koristiti cijelu ruku. Ponekad se bol spušta niz podlakticu prema šaci.

Liječenje teniskog lakta ovisi o tome koliko je rano otkriven i koliko su tetive oštećene. Za liječenje je najvažnije izbjegavati pokrete koji izazivaju bol u laktu. Pomaže i izvođenje različitih vježbi kojima se istežu mišići podlaktice. Ponekad se na podlakticu stavljaju ortoze i udlage koje smanjuju opterećenje tetiva u laktu i pomažu im da se oporave.

Objava Teniski lakat (lateralni epikondilitis) pojavila se prvi puta na Fizikalna terapija Pleša.

Simptomi sindroma karpalnog kanala su gubitak osjeta u šaci, trnci ili mravci u dlanu i osjećaj bockanja na šaci. U kasnijim fazama dolazi do gubitka kontrole nad prstima pa se prsti ne mogu čvrsto stisnuti. Također se gubi i osjet topline .

Sindrom se može liječiti operativno i neoperativno. Najčešće se pokušava izbjeći operativno liječenje jer iako operacije kojima se liječi taj sindrom nisu ozbiljne ni komplicirane, oporavak je puno lakši nakon neoperativnog liječenja. Neoperacijsko liječenje se sastoji od: fizikalne terapije, imobilizacije ručnog zgloba, primjena protuupalnih lijekova ili ubrizgavanja injekcija s kortikosteroidima.

Objava Sindrom karpalnog kanala pojavila se prvi puta na Fizikalna terapija Pleša.

Petni trn se češće javlja kod ljudi s promjenjenom statikom  stopala. Često ga dobivaju maratonci ili osobe koje puno vremena provod  u stajanju  pa su im zbog toga stopala preopterećena. Može se pojaviti i kod ljudi koji puno hodaju, a nose neadekvatnu obuću koja je pr tvrda i ne dozvoljava stopalu da se kreće prirodno.

Da bi liječenje petnog trna bilo uspješno važno je smanjiti opterećenje na stražnji dio stopala. Najčešće se liječi metodama fizikalne terapije. U jako rijetkim slučajevima u kojima fizikalna terapija ne pomaže, stanje se rješava operativno.

Objava Petni trn (plantarni fascitis) pojavila se prvi puta na Fizikalna terapija Pleša.

Postoje dvije vrste kalcifikata u ramenu. Prvi su degenerativni. Oni nastaju zbog promjena na tetivama i ligamentima u ramenu, koje slabe i pucaju od zbog degeneracije, pa tijelo na tim mjestima stvara naslage kalcija. Druga vrsta kalcifikata su reaktivni. Oni nastaju na mjestu gdje se četiri mišića ramena spajaju s nadlaktičnom kosti, nepoznate su etiologije.

Kalcifikat nastaje u četiri faze. Prva faza je formativna faza, u toj fazi kalcij se počinje taložiti u tetivi koja spaja ramene mišiće s nadlaktičnom kosti. Za vrijeme te faze osoba osjeća blagu bol u ramenu. Druga faza je faza mirovanja. U toj fazi s kalcifikatom se ništa ne događa. Neki kalcifikati ostanu trajno u toj fazi, ne stvaraju probleme i ne bole. Treća faza je resorptivna faza. Kalcifikati koji se nastave razvijati u toj fazi stvaraju upalu tkiva. Za vrijeme te faze postoji mogućnost gubitka pokretljivosti ramena. Četvrta faza je postkalcifikacijska faza. U toj fazi tetiva zacjeljuje i dobiva novo tkivo.

Postoji više metoda liječenja kalcifikata. Prva je farmakološka u kojoj pacijenti primaju različite lijekove. Druga je metoda fizikalna terapija. Terapijski se danas najčešće primjenjuj udarni val , naglasak je na bezbolnost pri primjeni  u našoj praksi, uz  elektro terapijske metode i  ultrazvuk. Pri liječenju koristimo i različitie vježbe, ali te vježbe se moraju izvoditi precizno i pravilno kako se stanje kalcifikata ne bi još više pogoršalo.

Objava Kalcificirajući tenditis ramena pojavila se prvi puta na Fizikalna terapija Pleša.

Ta bolest se razvija godinama prije nego što osoba postane svjesna problema. Prvi simptomi su bol u koljenu za vrijeme većeg napora ili opterećenja na koljeno. S vremenom bolovi postaju sve jači i traju duže. Ljudi osjećaju posebno jaku bol prilikom uspona po stepenicama. Nakon nekog vremena počne se javljati ukočenost u zglobu, a na koljenu se stvori oteklina. Kretanje postaje sve teže i bolnije, a bol ponekad ne prestane ni kada se osoba umiri i miruje. Na kraju  zglob počinje okoštavati, što može dovesti do otežanog kretanja i ograničenja pokretljivosti.

Za liječenje te bolesti  jako je važno prilagoditi prehranu i povećati tjelesnu aktivnost. U liječenju je važna fizikalna terapija i različite vježbe koje smanjuju opterećenje na koljeno,  se koristiti  antireumatske kreme i gelovi, a ponekad se kod jačih bolova daju i injekcije koje ublažavaju bol. U težim slučajevima u kojima je bolest već uznapredovala neizbježna je operativna intervencija.

Objava Artroza koljena pojavila se prvi puta na Fizikalna terapija Pleša.